Boris Novković – Staklo

Evo skupljam staklo razbijeno
Staklo sitno, sjajno, šareno
Podsjeća na dane
Što su već odavno iza nas
Na tvoje oči
Haljinu tvoju i tvoj glas

I baš sad kad sam mislio
Da ipak dalje mogu sam
Kud baš sad da se komad taj
Duboko zabije u moj dlan

REF.
Ako želiš to poludjet ću
I ostavit ću sve
Ako želiš to pobjedit ću
Još jednom samog sebe
Učinit ću sve
Što davno trebalo je
Još jednom ti reći volim te

Ove noći sanjam oblake
I u njima kiše srebrne
Sjaje k’o dani
Što su već odavno iza nas
K’o tvoje oči
Haljina tvoja i tvoj glas

I baš sad kad sam mislio
Da ipak dalje moram sam
Kud baš sad da se probudim
I prekinem taj san

REF.
Ako želiš to poludjet ću
I ostavit ću sve
Ako želiš to pobjedit ću
Još jednom samog sebe
Učinit ću sve
Što davno trebalo je
Još jednom ti reći volim te


loading...

Napisi komentar