Nije njemu stalo ni do njegovog života
Živi preko kurca ničeg nije ga sramota
Zasićen od svega, depresija ga stegla
U tišini i boli pravu priliku on čeka
Umoran razočaran sa ljudima u gradu
Odupire se al polako gubi nadu
Jebe ga što danas niko ne shvaća probleme
Malo pravih ljudi svako gleda samo sebe

I korača kroz život ali nevidi budućnost
Tisuću problema on ne gubi odlučnost
Živi za drugačije u životu želi promjene
Čudno ga gledaju kada svoje ideje spomene
Jer ima previse dobrote za ukus ljudske sorte
Odbačen od svih polako tone u note
Jer tu je svoj na svome nema ništa da ga lomi
Slobodan da kaze ono što ga boli

Želim ostvariti san
Da neko mojim putem jednom pogleda
Želim izaci van
Iz ovog svijeta koji zauvijek oči zaklapa