Elemental – Tempo velegrada feat. Mario Igrec

Tekst pesme

REF.
Tijelom prolazi ti ritam grada
Mjesečina na lice pada ti
Osjeti, dal vidiš li
On zbog tebe postoji

REMI:
Hej šššš, slušaj kako diše
Osjeti miris mokrog asfalta poslije kiše
Dotakni sivu, hrapavu kožu betona
Kad ga jednom takneš, držiš ga se ko ja mikrofona
Njegov olovni dah isprva uljeva strah
Ali što više dišem s njim to ga više u krvi osjećam
Ko vrsni diler, navuče te odmah, i dok su pluća puna smoga
Ti ne kužiš, to je droga ovog betonskog Boga
Ja ko ovisnik priznajem da ne mogu al’ ni ne želim bez toga
Gdje god da odem, sve me podsjeća na njega
Svaki pedalj, svaka fasada mi zgleda ko dio mog grada
Nikada, nigdje, koraci isto ne zvuče
Ko kad koračam ulicom znajuć da tu sam kod kuće
Volim kad mu uzavre krv i poludi
Kad mu žilama naviru bujice tisuća ljudi
Skoči mu adrenalin, ko divlji pas strgne se s lanca
Tad me zna bit strah ko da sam malo djete u rukama stranca
Volim ga gledati dok spava, njegov san moja je java
I dok misli mi teku kao Sava
Volim ga gledati dok spava, njegova java moj je san
Dok imam srca neće biti sam

REF.
Tijelom prolazi ti ritam grada
Mjesečina na lice pada ti
Osjeti, dal vidiš li
On zbog tebe postoji

SHOT:
Osjeti ga kako diše grad kako pulsira
Dok se dan polako gubi u sumrak, nikog ne dira
Svatko kroči svojim putem, grad diše istim dahom
Pluća miliona, stupa korakom kolona svojih ljudi
Svojih duša, svog života grad nosi grijehe i pogreške
Svakog svoga pasjeg skota, on te smota ko kanabis
Zavede ko žensko tijelo, gradski ritam te povede
Povede u cijelo putovanje beskrajima svojih ulica
Fasada, svoga ponosa i jada – gornjeg i donjeg grada
Smrada rijeke što ju presijeca i osmjeha ljudi
Kad im na račun sjedne plaća početkom mjeseca
Grad grad koji me inspirira i potiče, da
Baš za njega pišem svoje priče

REMI:
Da baš za njega ja pišem svoje priče

REF.
Tijelom prolazi ti ritam grada
Mjesečina na lice pada ti
Osjeti, dal vidiš li
On zbog tebe postoji

INK:
Ja živim u vrtlogu, (grada)
Sve noćne ptice recite hu hu, za mračnu ulicu (grada)
Ink piše kak se diše u velegradu, sada
Kada neki od nas više nisu s nama
Sve nam zvuči smiješno ko Dalaj Lama
Inkognito (ššššš…) budite tiho
Samo djelić sekunde i potoneš u mrak za sitno
Postaneš nevidljiv, kraljevo novo ruho
Zato dobro pazi što ti šapćem na uho
A ti protuho, što me slijediš u sjeni
Drvena kraljica 2,3, nek ti se srce skameni
Ne vjeruješ nikome, bolje vjeruj meni
Za tempo velegrada trebaš bolji hoody neg Kenny
Jer svi nose maske, to je dio prakse
Živo blato za prase, jer te zaludi ko mase
Odraso na sirenama, Bože grijehe prosti
Tempo grada u venama nabija bilo do kosti
Znam gdje, neman počiva znam kuda ić
Bilježim ritam zločina ko Fabijan Šovagović
Pa sam spreman za velegradski spleen
Čvrsto vezan ko adenin timin
Gvanin i citozin

SHOT:
Ima bezbroj lica i naličja – jezika i narječja
Raste poput malog djeteta iz naručja ljudi
Koji su mu krvotok u tempu velegrada
Jedan ustaje dok drugi pada, on se ne mijenja
Mada bio je i bit će cilj mnogima
Moja inspiracija on je tlo pod mojim nogama

REF.
Tijelom prolazi ti ritam grada
Mjesečina na lice pada ti
Osjeti, dal vidiš li
On zbog tebe postoji


loading...