Fil Tilen – Misli

Po kišnom asfaltu teturam
Oblaci il’ ja, ne znam tko je više tmuran
Jedino još muzika me dobro fura, moj viši cilj
Pa sranja lakše duram, dok riskiram, neosiguram
Neki govore da lud sam, svak’o svakom sudi
Kažu previsoko pucam, izgubljeni ljudi, bez sjene
Al’ čini mi se da i sat izgubljeno kuca, takvo je vrijeme
Za mene rupa od pjesme do pjesme, u toku ciklusa
Kapuljača na čelavoj glavi k’o, šator putujućeg cirkusa
Ritmovi iz mene vuku riječi
Koje ti u prostom razgovoru stvarno ne bih znao reći
Duboki poučni repovi, duboki prazni đepovi
Gledaj ulice i vidjet ćeš da dišu
Ja mrzim kišu ali kiše pjesme pišu
Ekipa vani hvata zjake, ja hvatam zrake
Limeno žmirkam dok gledam ka suncu
Zbog ove glazbe možda bogat, možda bos
Osjećam se sjeban skroz, pa jedva čekam kolovoz

Od malena vidim se na vrhu, ništa drugo
Zato nikada ne gubim, svaki poraz ima svrhu, i već dugo
Život pun mi je samoće, smišljao sam rime
Pisao sam retke
Voljela me cijela demo scena, volio sam rijetke
Danas me ne vole, to je dobar znak
Ostao sam iskren prema sebi
Ostao sam jak
Klošari se dure kao tetke, šapću
iza leđa spominju mi noževe, šamare, metke
Ako me k’o rokne bit ću legenda za uvjek
Ali nemate ta muda kada ispred vas je,čovjek
Ostat ćete demo, meni su to bile predigre
Ubijam sa svakom temom, pseto ima pedigre, a srce vuče
Rado bi se našao sa svakime u mraku
Da vam jebem majku, al+ nema vremena care
Ovaj čovjek radi pare

I pauci su otišli iz ove sobe, ostala je samo paučina
Brige, nadanja i borbe, putne torbe
Žene si ne puštam blizu jer mi sjebu tok
Sve bi one htjele neki kurac
Nemam vremena za small talk
Sve su htjele me promjenit il poševit
Kučke dobile su nogu na samom početku
A ženim onu koja znat će moju, zagonetku
Držim do kriterija ,uvijek imao sam fokus
Dok sjedim sam za šankom gledam djecu bogatih
Piju isto što i ja, ali mislim da nam piće nema isti okus
Pitaju me kad će album
Prvo mi se okrene želudac onda oči, pritisak me koči
Mali ljudi pričaju mi iza leđa, zlobno šapuću u mojoj sjeni
To me nimalo ne vrijeđa
Jer posao je dobro dok sva usta blebeću o meni
Malo je pravih ljudi, zato smo u uskom krugu, skupa
Intinktivno letimo ka vrhu kao ptice prema jugu
Kažu da su rječi jeftine, ako iza njih ne stoji djelo
Nek za epitaf mi klešu, da sam i umro za ovo
Kad me zakucaju na raspelo
Iza gradske crkve, dok su popovi u strahu
Jer ljudi kažu da moj rep u život vraćo je i mrtve
Al’ sam pjevao za gluhe, umrijet ću sretan
Nasmješi se za moju dušu, kada mi na tijelo sjednu muhe


loading...

Napisi komentar