Jbn Igrach – Tesoriero

S korakom od mačaka, od mene samo sjenu vide
Lik sam koji Zemljom ide, ja ispravljam zemljovide
Proučavam zapise od naslova do poleđina
Hiberniram zimama, na misijama proljećima
Lovim blaga, u tome sam među vodećima
Otvaram škrinje što su zaključane stoljećima
Skidam paučine s podruma i tavana
Iskopavam nasljeđa što predugo su spavala
Bezvremenska blaga koja nepoznaju zastaru
Osvajam vrhove, tamo postavim zastavu

REF.
Odavno smo krenuli bez namjere da stanemo
Dođem ko Prometej kad pojavim se sa plamenom
Ne znam što je zavelo, hladno srce, kameno
Izađemo pred zoru, rano, svako jutro svanemo

Kada je vuk u selu oglase na vuvuzelu
I dok traže me površini, ja sam u tunelu
Jer ostali bi gladni ako bi smo jeli sporije
Besprijekorno hladno ulazim u teritorije
Još od predhistorije jašu tesorieri
Otavaraju kaveze da oslobode zvijeri
Želim svugdje plovit morima, sluge u svojim dvorima
Naša vrsta, sve što ima, rukama je stvorila
Pod radarom napamo kad uđemo u sferu
I u suđenome smjeru, i na tuđemu terenu
A nazad, ni pod “razno”, se ne vraćamo bez tereta
Ovo nam je razlog što smo ustali iz kreveta

Rušimo pred sobom i nebitno kojim redom
I neka siju munje, ja lovim pod golim nebom
Bivam u igluu kad zima opkoli ledom
Invazija dođe s ljetom, na stazi je goli beton

REF.
Odavno smo krenuli bez namjere da stanemo
Dođem ko Prometej kad pojavim se sa plamenom
Ne znam što je zavelo, hladno srce, kameno
Izađemo pred zoru, rano, svako jutro svanemo


loading...

Napisi komentar