Te noći pisah sjedeć posve mirno
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno

A kad mi koja ustrebala knjiga
Sasvim sam tiho išao po sagu
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu

I noć je tekla spokojna i nijema
A tad se sjetih da je više nema