Sivilo – Godine kada smo se voljeli

Dvades’ti septembar je dan kad ste me rodili
Jeste li tad blagoslov ili prokletstvo dobili
Jer tad se završi život što ste vodili
I poče onaj na kog ste se teško prilagodili
Sa mnom odlazi plan put oko svijeta
Sa mnom dolazi nervoza i kosa sijeda
Sa mnom dolazi ispis sa fakulteta
Sa mnom dolaze rat, sankcije i bijeda
Sa mnom nema više bratstva i jedinstva
Naši pasoši su drukčiji jer zemlja nije ista
Vaš otac, rista, radnik, komunista
Dok je naš cmizdra što je na sve prista’
I pao pred svakim jer se zalaže za ništa
Pa dočekasmo novčanice od miliona trista
Pizda vam materina svima
Što ne stvoriste budućnost za vašu ćerku il’ sina
Umjesto na vlast, vi ste na nas glas podigli
K’o da smo mi krivi za ratove što su predhodili
Kod babe i đeda nas vodili, oni nas podigli
Kao da s vama nismo imali tačaka dodirnih
A jesmo, jer i vi ste bili đeca
Što su se mučila da bi im jela i pila đeca
Sad smo svi odrasli i ne znamo šta je sreća
Tužna priča kao da na vjetru gori svijeća

REF.
Pitam se gdje su godine kada smo se voljeli (x2)
Zašto ste nas stvorili kad za nas se niste borili
Zašto ste slomili sve što nas je držalo zajedno i što nas je spajalo
Za podareni život vaš život je zajeb’o

Želiš da te takvog pamtim sjutra kada ostaram
Kao čovjeka što neće za đecu da se postara
To odradiće vlast, vlast u život ti se posrala
Pa nikad ne stvorismo dom jer si vječiti podstanar
Onda mu je žešća ideja do mozga dospjela
Da me bači na košarku i živi od mog uspjeha
Uspjela guzica da misli za sebe
Pa mi daje loptu po vazdan u pipak da je jebem
A tebe mama ovo i ne brine
Dokle god pohvale dobijaš za rad iz tvoje firme
Ni da je dodirne život što s mana vodi
Jer je mrtva među nama a živa od 7 do 3
Još me ne motri, nema nikog na roditeljski
Balša, probisvjet si, ko te rodi, žele da vide svi
Još me ne bodri, prazno mjesto u prvom redu
Iako na terenu sve što dam, dam za tebe i Nedu
Još joj ne godi kad god je s posla dočekam
Zagrljaj joj smeta koži, poljubac joj kvari make up
Wake up prije no što vječno zaspete
I ostavite me s vašim motom “svako živi za sebe”
Jer ne želim da svako živi za sebe
Teška su bremena da ih ja sam nosim na sebe
Na sebi neću da nosim vaše probleme
Jer dijete ne vodi, dijete treba da se povede

REF.
Pitam se gdje su godine kada smo se voljeli (x2)
Zašto ste nas stvorili kad za nas se niste borili
Zašto ste slomili sve što nas je držalo zajedno i što nas je spajalo
Za podareni život vaš život je zajeb’o

Odusta’ od košarke, otac odust’o od mene
Ja odust’o od njega, tad su majki pukle vene
Kad krv se prolije tad sve nizbrdo krene
Al’ daj da vratimo vrijeme kad ste dobili mene
Jer želim vjerovat da ste me iz ljubavi pravili
Jer kondom niste stavili, na kraj ga niste vadili
Jeste li slavili pošto ste test obavili
Jeste li bili svjesni u šta ste se uvalili
Niste, jer ste lažni pa ste se pravili
Vi ste mladi a mladi su greške pravili
Do znanja mi stavili da sve što vas je činilo srećnim
Vi ste iza moga rođenja ostavili
Što me niste ostavili, od mene siroče napravili
Ono veče kad ste se sa džipom sudarili
Mrtve vas izvadili jer od tad smo se samo svadili
Svađali, gađali iz govana se vadili
Prihvatili da za džabe smo razgovore vodili
Pa prešli na ruke, jedni na druge smo ih podigli
I onda dođe stadijum kada više ne mariš
Jer kad odstraniš se mlad, stranac si kada ostariš
A ne batališ na vrijeme kao svi ostali
Jer te strah da će razvod đeci ožiljke napravit
Sliku više ne možeš popravit
Ja sam rasut na komade da me ne možeš sastavit’

REF.
Pitam se gdje su godine kada smo se voljeli (x2)
Zašto ste nas stvorili kad za nas se niste borili
Zašto ste slomili sve što nas je držalo zajedno i što nas je spajalo
Za podareni život vaš život je zajeb’o

Napisi komentar