Kad procvatu u proljeće jabuke
Ja se sjetim jedne divne djevojke

Znaš li majko da je bila
Ljepša nego bajna vila
Kao bijeli golubi
Tako smo se voljeli

Jednog dana šetali smo livadom
Gledali se zaljubljenim pogledom

Kad je ona zaplakala
Sto mi poljubaca dala
I od tad je nestala
Za drugog se udala

Mili bože zašto si me stvorio
Što me nisi u kamen pretvorio

Kad mi duša krije tugu
Pa ne mogu voljet drugu
A srce mi boluje
Moram živjeti bez nje