Tijana Bogićević – Čudo
Tekst pesme
Trebalo je nekad minut, dva da smo sami
Da probudi se naše ludilo
Da koža ježi se i vatromet
U glavi tako lako to se budilo
I umeo si ti
Od ljudi zveri da me braniš
I volela sam kako čuvaš me
A sada mojom slabošću
I ti se hraniš
I odavno nema moga čoveka od pre
I pitaš me, šta je nama potrebno
Kada ne vidiš da plačem
Kao dete slomljeno
Čudo treba nam
A da čekamo ga to ne vredi
Čuda nema ni gde su potrebnija
A mogli smo bez čuda ti i ja
I umeo si ti
Od ljudi zveri da me braniš
I volela sam kako čuvaš me
A sada mojom slabošću
I ti se hraniš
I odavno nema moga čoveka od pre
I pitaš me, šta je nama potrebno
Kada ne vidiš da plačem
Kao dete slomljeno
Čudo treba nam
Da se samo sve od sebe sredi
Naši prvi dani da vrate se
Čudo treba nam
A da čekamo ga to ne vredi
Čuda nema ni gde su potrebnija
A mogli smo bez čuda ti i ja
Čudo treba nam
Da se samo sve od sebe sredi
Naši prvi dani da vrate se
Čudo treba nam
A da čekamo ga to ne vredi
Čuda nema ni gde su potrebnija
A mogli smo bez čuda ti i ja