Alen Vitasović (Pula, 5. srpnja 1968.) je istarski glazbenik koji se glazbom bavi već više od 25 godina.

Već je sa 5 godina počeo pokazivati zanimanje za harmoniku, a s 12 godina (1980-e) osniva svoj prvi glazbeni sastav. Kasnije postaje član najboljih sastava istarske regije s kojima svira većinom po turističkim mjestima. U svim sastavima bio je glavni, vokalni solista, klavijaturista i saksofonista. Završio je i srednju muzičku školu u Puli, specijalizirano, odjel saksofon i klavir. Nakon toga, nastupa u raznim bendovima u Hrvatskoj, Sloveniji i po Europi, gdje je skupio ogromno iskustvo i naučio se služiti sa još par instrumenata (gitara, flauta, bubnjevi). Po povratku, dvije godine radio je honorarno na radio postaji HR-a Pula kao glazbeni urednik. Tamo je i upoznao Livia Morosina s kojim počinje uspješnu suradnju sa kojom je i započela njegova profesionalna karijera.

Početak njegove solo karijere, 1993. obilježila je pjesma “Ne moren brež nje”, koja ga dovodi do uspješne suradnje ponajviše s autorom Liviom Morosinom, a i ostalim hrvatskim skladateljima. Ubrzo postaje jedan od najpopularnijih i najuspješnijih hrvatskih izvođača u tadašnje vrijeme. Uskoro osniva i vlastiti bend “Superfree”, s kojim uživo promovira svoje pjesme. Bend svira širom Hrvatske, Slovenije, BiH, SAD-a, Njemačke, Švicarske itd. Od toga se izdvajaju samostalni nastupi u dvorani Vatroslav Lisinski, Domu sportova, dvorani na Gripama u Splitu, dvorani Mladosti u Rijeci, stadion u Vinkovcima, Arena u Puli i slični.

Alen je i pobjedio na većini hrvatskih festivala, od kojih se najviše izdvajaju:

pobjeda na Melodije hrvatskog Jadrana – Split 1995.
pobjede 1994., 1995., 1996. na Arenafestu u Puli
pobjeda 1995. u Zadru
pobjeda 1997. na Radijskom festivalu – Vodice
pobjeda 1999., 2004. na Korčula festivalu
te još puno 2., 3. mjesta i uspješnih nastupa i nagrada.
1995. biva nominiran u čak 5 kategorija za prestižnu hrvatsku nagradu Porin, no osvojio je nagradu samo za najboljeg debitanta. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 1997-e godine dobio je Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobit doprinos kulturi Hrvatske. Osim svega toga, on je i aranžer i producent većine svojih pjesama, te je pomoću svojih pjesama približio i popularizirao čakavicu širem hrvatskom slušateljstvu.

Alen je otpjevao više dueta sa poznatim izvođačima iz Hrvatske i inozemstva: Lisa Hunt, Crvena jabuka, Šajeta, Hari Rončević, Maja, Bruno Krajcar, Adam Končić, Eleonora Turčinović. Surađivao je i s najboljim hrvatskim autorima, aranžerima, tekstopiscima, producentima kao Nikša Bratoš, Duško Mandić, Stipica Kalođera, Livio Morosin, Bratislav Zlatanović, Robert Pilepić, Zrinko Tutić, Boris Krainer, Bruno Zahtila, Bruno Krajcar, Ivica Krajač, Robert Grubišić, Olja Dešić, Robert Funčić, D. Načinović i drugi.

S velikom ljubavlju pokušava sačuvati i originalni glazbeni izričaj svoga istarskog kraja pa je tako više puta nastupao na smotrama istarskog folklora pjevajući i svirajući narodne pjesme. Prilog tome je šest sudjelovanja na Etno festu u Neumu, zajedno sa svojim ocem, bratom, stricem i kumom.

U 2006. godini, Alen se bacio i u glumačke vode, glumeći lik Karla Petkovića u hrvatskoj sapunici “Zabranjena ljubav”. Alen je glumio lik beskrupuloznog menadžera koji je namjeravao voditi karijeru mladih novih, pjevačkih nada, Matije Lončara i Tine Bauer, koje su tumačili Filip Riđički i Antonija Šola.

Izvor. Wikipedia