Ibrica Jusić je hrvatski izvođač šansona i zabavne muzike.

Na estradnom nebu Ibrica Jusić se javlja 1968. godine na festivalu u Zagrebu. Oslanjajući se na elemente francuske šansone godinama je stvorio prepoznatljiv i veoma autentičan autorski izraz, koji se odlikuje poetikom i intelektom, kao i komponovanjem na stihove poznatih pjesnika. Decenijama je zaštitni znak Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima se redovno pojavljuje kao domaćin ponoćnih koncerata na skalinama, te uz samostalne gitarske recitale u reprezentativnim Kneževim dvorima. Prvi album objavio je 1975. godine, kad stiče i svejugoslovensku diskografsku slavu. To se posebno odnosi na njegove rane radove kao pjesme: „Mačka“, „Dobro jutro, Margareta“, „Ponoć“, „Jubi san vašu ćer“, ali i komponovanjem stihova Šekspira, Brehta, Paljetka, Antića, Britvića i drugih. Prekretnica u radu bio je prvi simfonijski album „Ibrica“ (1981), urađen u bogatim mediteranskim aranžmanima starijeg brata, maestra Đele Jusića, koji je za Ibricu napisao antologijske pjesme, poput: „Šalom Sarah“, „U svakom slučaju te volim“, „Na Stradunu“ i druge.

Opisati Ibricu Jusića, tog vječitog dubrovačkog trubadura, je teško, no na ovom ćemo mjestu citirati Peru Gotovca, poznatog hrvatskog kompozitora i dirigenta, istovremeno i jednog od prvih saradnika s kojima je mladi Ibrica u Zagrebu imao čast da radi. Gotovac je 1994. godine napisao vrlo obiman propratni tekst „Nakon trideset godina“ za jubilarno izdanje „Retrospektive“ sa najboljim pjesmama Ibrice Jusića: „Šansonjer Ibrica Jusić, čarobnjak pjevanog stiha, danas već iskustvom sazreli umjetnik ispečenog estradnog zanata, ispunio je trideset godina svojega burnog puta po daskama scena širom svijeta. Gdje je trenutno? Opet negdje luta!”

Prije dvije godine Ibrica Jusić odao je omaž i svojoj prvoj, duhovnoj domovini i zemlji svojih roditelja Bosni i Hercegovini, snimivši u novim modernim aranžmanima čitav niz najljepših bosanskih sevdalinki, objavljenih na albumu „Amanet“.

Izvor