Massimo Savić (Pula, 6. lipnja 1962.), hrvatski glazbenik i pjevač. Djetinjstvo je uglavnom provodio u Istri, iako su ga životne okolnosti odvele prvo do Italije, pa zatim do Australije. Srednju školu pohađa i završava u Zagrebu gdje započinje njegova glazbena karijera.

Godine 1983., kao vođa legendarne new wave / synth-pop grupe Dorian Gray izdaje prvi – Sjaj u tami, te dvije godine kasnije drugi album Za tvoje oči. Grupa se proslavila ponajviše zahvaljujući fenomenalnom prepjevu grupe Walker Brothers The sun ain’t gonna shine anymore, ali i upečatljivom glasu Massima Savića. Na žalost, članovi benda tih su godina eksperimentirali s drogom. Oni su na to gledali s umjetničke strane „kao na poticaj za stvaranje glazbe“. Bend se raspao 1986. zbog novčanih problema. Naime, članovi u Švedskoj potrošili dva i pol puta više dana snimanja od onoga što je Jugoton bio spreman platiti te su tražili od benda da ostatak potrošenih sati plate iz svoga džepa.. Menadžer Marijan Crnarić uspio je dogovoriti 42 koncerta po bivšoj Jugoslaviji što je članovima benda bilo dovoljno da zarade jedino za dnevnice dok je ostatak zarade otišao na pokrivanje duga Jugotonu. Bend se na kraju raspao zbog besparice i međusobnih optuživanja.[1] Nakon razlaza grupe započinje uspješnu samostalnu karijeru i objavljuje četiri albuma u suradnji s Zrinkom Tutićem. Slijedi zaokret u karijeri i art pop i rock projekti poput albuma na engleskom jeziku Elements ili vokal u grupi Metal Guru, uz istovremeno objavljivanje petog albuma u suradnji s Tutićem – Benzina 1995. godine. Upravo u vrijeme zenita hrvatske “dance” glazbe otpjevao je jedan od najduhovitijih hitova Benzina, a da nije iznevjerio fanove, već je u isto vrijeme dobio i nove.

Nakon pet godina stanke, izvanredni pjevač koji je nebrojeno puta zadužio hrvatsku glazbenu scenu, objavljuje novi album jednostavna naslova Massimo, a potom su uslijedili hvaljeni albumi Vještina i Vještina 2 koji su Massima vratili u sam vrh hrvatske mainstream pop-rock glazbe.

Nakon više nominacija, godine 2004. napokon dobiva diskografsku nagradu Porin u kategoriji najbolje muške vokalne izvedbe. Uspjeh je ponovio i sljedeće dvije godine.

Izvor: Wikipedia