Kada se sretneš sama sa sobom
U nekom gradu boje ruzmarina
I bit ćeš sretna, šetat ćeš rubom pločnika
K’o nekada ispod krošnje kestena
Ti i ja

I vidjet ćeš sunce koje te tješi
Da život je sreća baš kao zrake dvije
Koje se spoje, a kada slučajno prođu kroz
Kroz krošnje divljeg kestena
Dok lišće opada

Čuješ li muziku uličnih svirača
Još uvijek sviraju ples
Čuješ li odjeke koraka
Zagrljenih plesača
Ali to nismo više mi

(Mi) bili smo samo k’o oblak u nebu
Gdje vjetar je mudar al’ srce je vladar
Sad poželim, eto, da sam leptir il’ ljeto
Pa ti kroz prozor uđem, da ti usne nađem
I s tobom plešem

Još jedan tango za kraj