Nismo svi iz ljubavi stigli na ovaj svijet Proplakali u času kad nema nikog da te zavoli Još postoje istine koje vole boljeti Zbog mene nikad, nikad nećeš plakati
Nikada se nismo sreli, vremena nismo imali Da mi oči obrišeš, da mi ruke miluješ Jer ja sam tugu kvasio tuđim suzama Ponekad moja draga svojim očima
A godine prolaze niz naše obraze Vjetrove proljetne starost umiruje Da l’ za tebe postoji neko sasvim drag i lijep čije ruke tebi radost donose
Jer danas više nemam snage da te zavolim Danas samo moram, moram, još jednom da te potražim Jer ja sam tugu kvasio tuđim suzama Zbog mene nikad, nikad nisi plakala
Jelena, Jelena Eh da su anđeli Nosili krila rodama
Jelena, Jelena Da su bar bogovi Imali malo vremena, ‘daragaja maja’ [дорогая моя]
Jelena pomisli Da su bar ljudi svi Rođeni pod srećnim zvijezdama ‘daragaja maja’ Možda ne bi