Bugarska Skupština – Svijet od poštenja

Tekst pesme

Zamišljam ponekad da je svijet građen od poštenja
Da se sve događa iz potpuno drugog htjenja
Da borba za novcem i prestiž nisu prioriteti
I da ne postoji transakcija koja bilokome šteti
Zamišljam nekad da smo postali nešto drugo nego sad
Gdje kontrolu ne vrši najveća gnjida i podli smrad
Gdje ciganske metode nemaju prođu, već poštenje
Da je norma iz koje učvršćujemo korijenje

A danas društvo korača u propast
Svako noktima čupa i čeka kad ce otpast
Gubitak svih emocija, zove se sazrijevanje
Sustav svih vrijednosti, potpuno izokretanje
Glupost je na cijeni, prodaje se magla
Još jedan novi dan umobolnog parka
Autodestrukcija bez svijesti, bez ideje
Gađenje naspram planete uništilo me je
Rođen u slobodi koju su mi oteli
Rođen uz prijatelje koje su mi odnjeli
Rođen pun snova ali svi su mi umrli
Spreman sam da umrem sam jer su me satrli

Sad živim u mraku svog osobnog crnila
Pokušavam se uzdići iz tog destruktivnog bunila
Ono što jesam je zadnja barijera
Žele i to uzeti ali još se nedam
Podmukla opasnost na svakom ćošku vreba
Čvrsti stavovi i oštar um i dalje mi treba
Jer znam da nisam rođen zato da se predam
Pa često zamišljam da svijet je građen od poštenja

Pa često zamišljam da svijet je građen od poštenja