Kad jednom otkrijem čoveka u sebi Shvatim da je ljudski za oproštaj da molim Zaboravim na ponos I opet k'o nekad joj kažem:
Ženo, ja te volim
Zbog grubosti i sumnji da mi nije vjerna Patila je tiho i živjela ko sjena Skrivala u sebe Ono što sam znao
Da sad ljubav njena Da je samo moja I da tako malo Razumijevanja nam treba
Da bili bi sretni I da sve bi zvijezde s neba Sjale za nas, jer, znaj Da ljubav je to što želiš ti što želim ja Ljubav želimo svi
Kad ljudi prestanu misliti na sebe I shvate da su dio nečijeg življenja Da sve kratko traje Da malo bolji bi bili Samo svojih htjenja I samo svog života Koji uvijek lažna Zadovoljstva pruža
Jer živjeti bolje Tek je prava sreća I ostvaren san, jer, znaj Da ljubav je to što želiš ti što želim ja Ljubav želimo svi
Hvala što odvajaš svoje vreme
