Dado Topić - Konji neosedlani a Grijeh b Spoznaja c Kajanje d Svitanje

A/ Grijeh

I eto, moja glavo luda Sad tu smo, dalje nema kuda Samo srce bi još nekud da luta Ne shvaća da kraj je puta

I koga da krivimo nas dvoje Već kasno je Učinili smo svoje S nama život se šali I vraća nam onim što Mi njemu smo dali

Izgubili smo sebe U igri na sreću Prodavali ljubav Da kupili bi veću Varali, vjerujuć Da časni smo, pošteni Lagali misleć Da smo iskreni

B/ Spoznaja

I sad ne znam šta ću i kako ću Da se kajem Ne vrijedi i da hoću Jer ne postoji ništa što utjehu pruža i nudi Tako mu i treba Govore ljudi

Jer želio sam uvijek Od slatkoga slađe I nehajuć što život Svoj smisao tek na kraju nađe Živio sam ludo Od noći do jutra Ne brinuć za ono što donijet će sutra

C/ Kajanje

Mama, ne znam je l' si živa Da sad možeš čuti sina Prevari me, mamo Ta prokleta tuđina

I oprosti, znam da ti to možeš Pogriješio sam i uludo prošli su mi dani Da si sad bar ovdje Da mi kažeš: sine Ustani k'o čovjek Trgni se i radi Otvori opet srce I daj mjesta nadi

Al' ja nemam gdje Al' ja nemam s kim Radost i tugu da dijelim Ruke moje radit ne znaju Snage trebaju

Trebao si, sine O tom mislit prije Ipak još si živ Sve propalo nije Jer još nije kraj Opet može bit k'o prije Sjeti se na svoj zavičaj Još te ljudi pamte I dozivaju Vrati se

D/ Svitanje

Danas Zaradio sam nešto Priznajem Bilo mi je teško Jer nosio sam kante Prvo iz dvorišta u kamion Pa onda sve to do smetlišta

I osjećam Tračak sunca u duši Onog u svitanje što sija I toplinom svojom suši Kapi rose na vlati trave I odnosi gorčinu iz srca I crne misli iz glave

Jer, otkrio sam pravu radost i sreću Uštedio sam neku paru Uštedjet ću još veću Pa kad krenem kući U domovinu Naše pjesme pjevajući

Jesam Platio sam cijenu Za zablude i iluzije mladosti Za dječačke snove I neke muške gluposti

Čovjek Samo srcem dobro vidi Koliko i šta stvarno može Kad griješi, ne treba da se stidi Jer suštinu očima Sagledati ne može

Ne može i ne treba Za sve da se sudi Jer život svakom čovjeku Iskušenja mnoga nudi

Kad je čovjek mlad Naivno i iskreno Vjeruje da centar je svijeta I da je zbog njega I samo za njega sve stvoreno Stvoreno i jeste Al' jednako za sve ljude Sada sve to znam I dobro će da bude

Danas vraćam se u zavičaj Gdje do neba visoki su jablani Rascvjetana polja I konji neosedlani