Sa police gnjeva Koja se trese i puši Prodire razdor snažan da sruši Sva uvjerenja i lagodne misli A život kojeg gradim Ne dopušta mi da smislim I samo čeka da zasiječe Drvored želja, niknule sreće Da prožme strahom koji razara Hvata za vrat, steže i guši
Dok udara snažno, željom da me sruši Okove na zapešća veže da me raspara
