Dječaci - Megalopolis noir

IVO: Obrise grada jutros guta magla Megalopolis izgleda ko da je od stakla Daniel Day Lewis je šef ovog grada Bez njega nijedna sjenka ne bi se makla Crna pijavica na vrhu tornja stoji Beskičmeno ga se gradsko vijeće boji Monstrum kroji sudbine, viđenije glumice Govore uzmi me, iako znaju za modrice Njegove tajnice, koja više nema zuba Iako znaju da dovodi ljude do ruba A panduri muče jer su uzeli zuba Iza leđa ga zovu buba odkad je bacija Svoju prvu dadilju sa beskonačnih stuba Igra je gruba a on zapisuje pravila igre Čarobnom kemijskom, svi u strahu čekaju Superheroja da im vrati oteto djetinjstvo

REF. U mračnoj ulici di niko ne prolazi Pazi da te neko od nitkova ne spazi I nema više nikog da te spasi, svi pogledi su prazni Buba

ZONI: Čekala me u caffeu Neum u zadnjem separeu Lice joj je sakrivao veo Muž mi je ubijen, a ne znaju ni di je tijelo Jedino vi možete saznati ko kriv je Ne vidim boje, al' znam da su joj usne crvene I da smo oboje vidjeli svoje snove smrvljene U redu, znate cijenu u ovom poslu Plus nešto da napuni ovu pljosku Znam da me reputacija prethodi I da ne bi bili di smo da joj nisam zadnji izbor Ili možda sumnja na ljudsko smeće Među kojim se ja neprimjetno krećem Digla je veo da joj pripalim cigaretu Ja sam Nina Nana reče, oči su se joj sjajile na svjetlu Za tjedan dana gledo sam sjaj u istim očima Dok sam ležo u njenom naručju s metkom u plućima *Kof* *kof* Buba, *kof* *kof* Buba

REF. U mračnoj ulici di niko ne prolazi Pazi da te neko od nitkova ne spazi I nema više nikog da te spasi, svi pogledi su prazni Buba

IVO: Već predugo me uvjeravaju da sam lud Govore mi krug je kvadrat a kvadrat je krug Odmalena su me zatvorili u sanatorij Al' smo ga mi pretvorili u laboratorij Spokojni ja i duh pokojnog brata Blizanca s kojim sam se igrao na rata On je glumija kauboja a ja indijanca Sad ratujemo protiv staroga znanca Daniel Day Lewisa, pečemo od gline Ljude dok ne postanu tvrđi od stine U ruke im stavljamo laserske violine Naštimane da sviraju melodiju istine A to je tek jedno od naših oruđa I kad izađem na slobodu dokazat ću svima Da nisam luđak, čim shvatim: usta Šta ovo pričaju – jesu li moja ili tuđa