Kad sjetiš se mene i suza ti krene K’o ptica nošena vjetrom Sam ću negdje mislit na tebe I palit svijeću za svijećom
I bit ćemo opet u mislima skupa jer nada umire zadnja Makar će duša zauvijek ostat’ tebe žedna i gladna
Kad sjetiš se mene i suza ti krene onako od sebe sama Ja dignut ću čašu u ime svih onih godina što su za nama Kad sjetiš se mene i suza ti krene sjajna poput rubina Nazdravit ću tebi jer svuda u meni još previše te ima