Tri sata popodne, pokazuje moj Rolex Na semaforu stojim, a pored mene bus K'o u zoološkom vrtu, gledam izumiruću vrstu Izgužvana lica zure mi u bemburu
Sa Ray Banom na nosu žalim frustriranu masu Njihov me pogled baca u bed Zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu Jer duša mi ne podnosi tužne prizore
Sutra sam već u crkvi, na malom pranju savjesti Jer moje veze sežu ravno do neba U navali humanosti, pomolit ću se i za njih Nakon čega slijedi tečaj tenisa
Ne mogu ih gledat' više, uključujem air condition Polako, da me vide piće iz busa Konačno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem A gomila me gleda kao zločinca
Penzići novi i penzići polovni Doživotne žrtve javnog prijevoza Blesavi od znojenja u kutiji Još dva radna vijeka do fićeka
Gomila plaži po bljuzgavoj stazi I s gađenjem gleda metak što prolazi (x4)
Producent
Muzika
Tekst
Aranžman
Miks
Master
Dodaj informaciju
Hvala što odvajaš svoje vreme