Što mi je trebalo da te sanjam noćima Što mi je bilo da te čekam danima Što mi je trebalo da te vodim do izvora korijena svojih I da se napiješ bune mojih predaka
Što mi je trebalo da te ljubim satima Kad si već sutra usne darivala drugima Što mi je trebalo da mi kažu da si nekima Negdje daleko snivala na rukama
Sad kad te nema, sad kad te nema Jagoda, Jagoda
Sjećam se poljupca pod krošnjama jela Sjećam se ljubavi na dušeku od snijega Jagoda, i vrucih dodira i ledenih voda Tvoja, samo tvoja sam, Jagoda
Što mi je trebalo da osjetim dodir raja Pa danas da pružam ruke do beskraja Što mi je trebalo da osjetim miris tvojih snova Što mi je trebalo da počinjem iznova
Što mi je trebalo da te gledam nakon tvojih nevera I da ti brišem suze tudjih nevjera Sad kad te nema, sad kad te nema Jagoda, Jagoda. Da li je greška to što smo se sreli Ili smo kušali što nismo smijeli
Jagoda I tko je zapravo tu na gubitku Jagoda, moja Jagoda Skoro pa svejedno je Tišinu riječi suzama slanim Ispijam kroz žeđ
Pomalo točim dno gledam u oči Ispirem sol i led Vrijeme što imam, oseka, plima Poznaje žaljenje Osjećam gorak je okus dima Do tebe se raspline
A nisam želio Ni imao kada strepiti zbog tebe Zašto bih dušo ostao s tobom A bio bez tebe
I nisam vidio, ni našao razlog Ostati uz tebe, ne nisam Nisam, vjerovala ili ne Skoro pa svejedno je