Jopa – Recitacija

Tekst pesme

Zatvoren u maštu, sobu u crnom plaštu
Gledam sliku, to nije slika
To je prozor moje sobe što nestaje kroz maglu
Ko su ta lica, ma ko su ti ljudi čudni oko mene
Ma ko mi to hoće sudit, a ne pozna ni sebe
Čije su to riječi, moje ili tvoje, ja više ne znam
Cijelo vrijeme jedni drugima krv pijemo, ali još sam žedan
K’o da trebam tuđu nesreću da pjevam, to ne razumijem
Lirika para papir, pa tinta dođe da ju ubije
Zašto trudit se, pitam se, zašto gubim se, čujem vrištanje
To nije vrištanje s nastupa, nasred ulice neko vrišti nalupan
Ko je to, vidim ga uzima mi riječi, ja otvaram usta, on govori
Ljut sam, to su moje riječi, a ljudi su zlotvori
Ubrzani koraci, to nije čovjek, to je dijete, nasred ceste
Čujem jecaj, neće prestat, počnem bježat, k’o da ne znam
K’o da me ganja životinja bjesna, u biti to i je životinja
Ljudski grijeh, prokletsvo, sirotinja sve u jednom
Prati me stopama, ko sam ja ruke iste više nisu
Je l’ to krv, uzimam krpu čistu
Životinja je ranjena
S licem djeteta, nevinog poput anđela
Ja brišem ruke, ne to nije krv, to njena suza je
Jesam li ja kriv Bože zašto tužna je
Ruke pružam k’o da ustat će
Al’ neće, pada tiho, k’o list na jezero maksimirsko
Da ljudi s maskom nismo
Da l’ ljudski naglon tiho, tiho, tiho ubija nas
Ma kakav nagon ljudski, nije tih, čuje se na glas
To su riječi moje, moje riječi
Zašto kradeš mi ih prokleti lopove
Skini mi okove, ja kriv nisam
Ogorčen na svijet, tesko je disat
Lovac postaje lovina, ne kužim onda di sam
To su riječi moje, ostavi ih ovdje
I sve priznaj, jer ni ja ne znam odgovor ako me pitaš
Ne znam, ali rijeci su moje to znam
Jedino što znam, riječi su moje


Izvođač


Muzika:
Tekst:
Aranžman:

Nedavno dodato