Miladin Šobić - Jutarnja kava

Probudit ćeš se jednoga dana A mene kraj tebe više neće biti Jutarnju kavu popit ćeš sama I neki strah sama ćeš od sebe kriti

Tješit ćeš se da sam ustao rano Zbog neke važne neodgodive stvari A možda ćeš se nasmiješiti samo Što da ti ta glupost cijeli dan pokvari

Pa ipak sa posla znam da ćeš me zvati Prvi put u deset pa u dvanaest, pa u jedan Odgovor pravi ti još nećeš znati i Pomislit ćeš, glupo počeo je tjedan

I tko zna gdje on sada Bogu vrijeme krade Besposlen stoji i pije svoja pića U društvu momaka koji nikada ne rade Uz konjak i vlahov o košarci priča

A ja u nekom vlaku pod kaputom Pijan od tuge Slušat ću plač vjetra i jecaje Jecaje pruge

Poslijepodne kad dođeš kući Jedno bijelo pismo čekat će na te I srce će početi jače tući Kad prepoznaš slova I shvatiš da su za te

Za sve što ćeš htjeti bit će kasno Nešto što je tvoje ti najednom gubiš Kasno noću u postelji praznoj Prvi put ćeš shvatit koliko me ljubiš

Prvi put ćeš shvatit, a ja, bit ću daleko