Kad god kiša počne kleti
Zadrhti u bašti grana
Kad tjeskobu svak osjeti
Ja se latim kišobrana

Isprate nas tad u šetnju
Zvona gradske katedrale
A duge nas ruke sretnu
Pokvašene magistrale

I dok kišni doboš bije
Nekuda nas vode puti
Kao bezbroj dana prije
Ja mu pričam a on ćuti

Niko ne zna tako slušat
Duge priče mojih rana
K’o što znade jedna duša
Dobrog starog kišobrana

Pričajuć’ o puno čemu
Zaboravim na sve boli
I spomenem jednu ženu
U daljini što me voli

I tako će proći sati
Lutanja duž magistrale
Dok nas prvi sumrak vrati
U tišinu sobe male

I dok kišni doboš bije
Nekuda nas vode puti
Kao bezbroj dana prije
Ja mu pričam a on ćuti

Svakog ljeta stane priča
Al’ s jeseni opet ranom
Vidjećete vi mladića
Na magistrali s kišobranom