Ja sam rođen u cveću livada Čuvah stada pokraj reke Gruže Al' zavoleh devojku iz grada Sa usnama k'o pupoljak ruže
Bele ruke, a prsti k'o dirke Pričahu mi najnežnije bajke Zalud uzdah iz grudi pastirke Zalud suze moje stare majke
Sin sam plavih šuma i livada Gajih dobre konje i volove Zbog lepote devojke iz grada Zaboravih brda i dolove
Zvao sam je ulicama dugim I venuo k'o trava jesenja Jednog dana spazih je sa drugim Zagrljenu u senci kestenja
Šta sad mogu već bol svoj da patim Mladost moju da tužim za celo Morao sam kući da se vratim Svome domu u rođeno selo
I sad opet svoga vranca jašem I u krčmi krcmim svoja stada Kitim svirce i razbijam čaše I proklinjem devojku iz grada