Skromna je soba na rubu predgrađa
I ti na vratima
Večernja haljina, ruž na usnama
Želja u očima

Htio sam pobjeći, ali ne mogu
Jače je od mene
Daješ mi premalo da s tobom ostanem
Tek usne svoje ledene

Takva je sudbina na na na
Takva je sudbina, tajnu nam je odala
Takva je sudbina, u zraku se čuti miris proljeća
I sve se budi i pada odjeća
A s pticom
I mala nesreća

Opet si vratila prah mladosti
Na zlatna ramena
Kad bolje pogledam, ti nemaš hrabrosti
Ja nemam vremena

A sve je počelo posve slučajno
Kao da nije to
Već zvoni telefon, vrijeme je oblačno
Vrijeme je očajno