Prolaze kraj nas svjetovi
Blijedi nam sjećanje
Sve u zao čas lovimo
Ono što sreća je

Sreća je za nas kao dim
Duh iz boce gluh i nijem
A željeli smo baš pričati s njim
Reći mu da imamo još žudjeti za čim

Za ono što tu je
Ne reci zauvijek

Podižemo dvor ali krov
Njegov od vjetra je
Želje su nam ples zabluda
Ništa nam ne traje

Sreća je za nas kao pad
Ožiljak što pamti bol na koži koljena
I čuva trag
Svjedok je plaćam pogled unatrag

Ne želim da čujem
Ne reci zauvijek
Zauvijek blijedi već, jer to je samo riječ

Zauvijek je tren izmišljen, za nas da traje
Ne govori mi tu riječ, jer ništa ne daje
Zauvijek je tek šaputanje, dok oluja se čuje
Ne govori mi zauvijek, zauvijek

Zauvijek blijedi već, jer to je samo riječ