Ljubeći se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi
Sa čudnom čežnjom, da se nađu
U metežu stranih ljudi

Razmišljaju o sebi često
I prevarit će se kadikad
Da su jedno drugo našli
A neće se naći nikad

Pa ipak, on će jednom doć
U sobu onoga hotela
U kom je ona cijelu noć
Uz uzdisaje mora bdjela

Pred zoru, kad u krevet legne
Na onu misleć koju traži
Ni slutit neće, da mu jorgan
Pokrivaše već njene draži

I možda će u restoranu
Iz one čaše on da pije
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije