Nemanja Nešić - Mala kavana

Mala kavana, treperenje sunca I stol u kutu za dvoje Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš Drago, jedino moje

Mjesece ljubav je ù meni rasla Al nikom to ne htjedoh reći Bio sam sâm, ispijen od čežnja A tako blizu sreći

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra Blijed još od probdite noći Da ću ti šaptati riječi Sanjanje u samoći

I da ću tog jutra, što će se vječno U riznici srca da zlati Naić na ruku toplu i spremnu Da stisak mi dršćući vrati