Mala kavana, treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš
Drago, jedino moje

Mjesece ljubav je ù meni rasla
Al nikom to ne htjedoh reći
Bio sam sâm, ispijen od čežnja
A tako blizu sreći

Da l’ mogo sam slutiti ovoga jutra
Blijed još od probdite noći
Da ću ti šaptati riječi
Sanjanje u samoći

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati