Zrinka je bila klinka velika klinka Od trideset i dvije godine Zrinka je bila klinka pjegava klinka Od trideset i dvije godine Imala je sve mislio sam ima sve
Bila je za glavu viša dal gore pada kiša Pitao sam tad smije se i sad Šetali smo dugo gradom ma zašto kradom I rekla mi je sve a kako ću bez nje I ko sam joj ja i zašto baš ja A ko sam joj ja i gdje sam tu ja
Zrinka tako ti svake pjege na licu Zrinka ne ostavljaj ranjenu pticu
Zrinka je bila klinka pjegava klinka Od trideset i dvije godine Imala je kćer i muža i sve što život pruža I radila je sve iz dosade I ko sam joj ja i zašto baš ja A ko sam joj ja i gdje sam tu ja
