Oliver Dragojević - Kaća

Više od svih vila, dama i metresa Sva je bila nalik žaru ljetnog krijesa Više od ljepote, razuma i trača Sve što srcu treba imala je Kaća

Imala je nagost usnulih sirena Čas je bila dijete, čas je bila žena Plahost šumskih srna, razvrat od Bocaccia Sve što srcu treba imala je Kaća

Sva je bila topla izvan sna i zbilje Vjetar kad je sretne zaboravi milje Dok joj nosi glazbu, zvono s rodnog Brača Sve što srcu treba imala je Kaća

Dok je bila ovdje sve je bilo življe Koliko je noći ljubila me divlje Imala su jutra miris koromača Sve što srcu treba imala je Kaća

Svjetlost rado lomi uvid njenih zjena Krotka je ko janje divlja ko hijena Nudila mi s pladnja smokava, rogača Sve što srcu treba imala je Kaća

Njihala se lako lomna sva u boku Neba su joj modra klijala u oku Bacila je na me čini s lijepog Brača Sve što srcu treba imala je Kaća

To što ona ima prkosna i mazna Nikad neće stati u ta slova prazna Ruka moja drhti dok se pera laća Sve što srcu treba imala je Kaća

Koji smo to ljudi i od koje vrste Kada u naš život usud mješa prste Plovi mutna lađa kanalom do Brača Tamo živi ona, tamo živi Kaća