Sjedim za stolom usamljen, tužan
Mislim kako je sreća daleko
Podižem čašu rujnoga vina
Kada odjednom zovnu me neko

REF.
Ispade čaša iz mojih ruku
Po cijelom stolu vino se prosu
Jer vidjeh tada najdražu ženu
I njene oči i njenu kosu

Lice mi tada zasija srećo
Ovaj trenutak dugo sam ček’o
Najdraža žena opet je sa mnom
Ni sreća više nije daleko

REF.
Ispade čaša iz mojih ruku
Po cijelom stolu vino se prosu
Jer vidjeh tada najdražu ženu
I njene oči i njenu kosu