Misliš da si protratio mladost, svi to misle
Misliš da si ih probao premalo, al’ sve su iste

Osjećaš da se život događa negdje drugdje
Baš petkom navečer
I da ti stalno fali još malo do konačne sreće

Rastu ti dlake iz nedokučivih mjesta
Tijelo je teksture razvučenog tijesta
Još uvijek tajno o vilama snivaš
I sve si gluplji što stariji bivaš

Kad i s kojom ostati zauvijek, nije ti jasno
Znati i biti na pravom kursu, bilo bi krasno
To nije odlika samo dosadnih ljudi kako nas neki tješe
To nije ni odluka, stvar je u genetskom kodu
Zato se nadmeno smiješe

Rastu ti dlake iz nedokučivih mjesta
Tijelo je teksture razvučenog tijesta
Još uvijek tajno o vilama snivaš
I sve si gluplji što stariji bivaš

Uvijek imaš razlog, tražiš opravdanje
Za još jednu rundu, pa da napraviš sranje
Postaneš grozan, krive rečenice biraš
I sve si gluplji što pijaniji bivaš