Sjela je na cestu Rukom zasenila sunce I dugo gledala u horizont On je vozio k'o lud Zato miš i trnci Srce je tuklo k'o u maršu na front
I odjednom uz oblak dima Zareži mašina, razvukla je osmjeh I popravila vešto Ukrašće je znade zadiš pred svima Ravno u Zagreb pa svoj ti u peštu
Ona je šjela susjedim On je izučio za šofera Sa stricem i strinom Sve su djelili bratski
Onda su opet četeres devete Pred najezdom proletera Završili tamo gdje pričaju švapski Dobili su pčele jedne prosinačke noći Smotuljak dobro što miriše na rosu
On je radio na Aresu Sivom hamburškoj kočiji A noćima sanjao da ljubio kose
Uz njega je nikad nije bilo strah
Ona je pristavila kavu Poslužila kolače Nije baš svakoga dana Da ljudi na Mjesec slijeću
Kad je zvonio telefon Bio je to jedan od braće Stari, žalni nije imao sreće
Otvorilo se more, progutalo je barku Potonuo je brzo zajedno s Arisom Naljutila se tada na mjesečinu jarku Svaki je pušta mračila zavesu
Usnula je mirno okružena unucima I sanjala cestu, vrućinu na svile Uz miris kadulja i benzina U bijegu pred svima brige postaju sitne K'o mrve sira na tavanu
Pustila si sunce, opijala zvuk Sva opijena u ljetnom dezenu Sklopila je oči, raširila ruke On je dodao gas i život se odvrtio u trenu
Uz njega je nikad nije bilo strah
Hvala što odvajaš svoje vreme
