Iznad ponora Još jedan dan pada u zaborav Dosadan i siv je posto ovaj grad Ja ne dišem punim plućima Jer netko drugi gleda mojim očima
Ja nisam čovjek koji ostaje Daj mi priliku i povrijedit ću te Na mome nebu crno sunce sja U toj tami je početak, a i kraj
Samo želim živjeti, nikad se ne predati Ja ne želim nestati Daj mi krila, vjeruj mi Nisam mog'o birati Jer samo iznad ponora vidim svijetlo, koja ironija
Uloge odavno napisane Vremena nemamo za promjene I dok igramo gubimo sve Sretni ulomci su iza nas Teške misli, teške riječi Predstava je gotova
Samo želim živjeti, nikad se ne predati Ja ne želim nestati Daj mi krila, vjeruj mi Nisam mog'o birati Jer samo iznad ponora vidim svijetlo, koja ironija