U kockarskom salonu nepotopivog broda Titanik
Jedan igrač je u sasvim veselom stanju
Rulet je odlučio da mu baš večeras napuni novčanik
Na njegovom poslednjem putovanju

Dok je po stolu ređao žetone
Krupije se nagnu i šapnu: “Brod tone”
U tom slučaju, stavljam sve na crno
Bacaj već jednom to prokleto zrno

Na pučini plavog mora
Valjao se val
Kao kakav tromi medo
Što ide na bal

Krupijeu na čelu izbijaju kapljice znoja
Od nervoze što stalno dobija crna boja
Al’ voda što pod cipelom šljapka
Sigurno nije od krupijeovog znoja

Igrač igra, krupije se znoji
Titanik tone, putnici dremaju
Budala ne zna, da tamo gdje ide
Žetoni vrijednosti nemaju

Na pučini plavog mora
Valjao se val
Kao kakav tromi medo
Što ide na bal