Rani Mraz – Menuet

Tekst pesme

U pet i petnest je zvonio sat
Jednoga jutra, na kraju leta
U šest i deset je kretao voz
S’ nekog perona, na kraju sveta

Mene je čekao taj voz

Kraj mojih nogu je spavao pas
Rekoh mu tiho: “Hej, beži odatle”
Otvorih vrata, izađoh na trem
Na kom su cvetale bele muškatle

Pomislih, to je, možda, taj dom

Nije me čula, mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke
Snila je dane, mirne i nežne
K’o crno – bele, klavirske tipke

A u životu, sama na svetu
U menuetu tražila spas

Siđoh pred kuću, na prašnjavi put
K’o neki lopov, polako i tiho
Ja nisam bio taj vitez za nju
Mada mi govore, da sam Don Kihot

Al’ to je sasvim, druga stvar

Bila je zvezda, bila je pesma
Svaki dan druga, a večito ista
Snila je dobra, stara vremena
I svog Šopena i Baha i Lista

Možda će sama, u grubom svetu
U menuetu naći svoj mir

Od tad je prošao vek ili dva
Javi se retko, ponekom kartom
I ko zna gde je, ne želim da zna
Koliko čeznem za dalekim martom

Kad sam je sreo, prvi put

Još uvek lutam, gde je kraj puta
Pamte me mnoge, provincijske pruge
Kriju me mračne, jeftine krčme
Noći su, ponekad, puste i duge

Nestajem tada, u nekom svom svetu
I menuetu i menuetu