Time - Igraj narode moj

Kad se čovjek rodi i stupi na scenu Uloga mu laka neponovljiva Jer danas je djete sutra možda čovjek Obrnuto samo želja neostvarljiva

Igraj narode moj

Kad su meni u septembru pedesete život dali Dali su mi i ulogu moju Da l' ju želim nisu me pitali Igrao sam sve od tada uvijek dobro I svi su mi pljeskali A jučer kad sam bio najiskreniji Jučer su me izviždali

Gurnuli me dole sa scene Htjeli da im vratim dug Govorili protiv mene Zahtjevali kaznu sud I sad lutam, tražim pomoć

Uspomene zovem svoje Da mi daju malo sreće I vrate me u djetinjstvo moje

I da opet k'o nekad živim kao ptica Da vjerujem svima i da volim ljude Da jurim poljima i proljetnim šumama Da me jutrom usne moje majke bude Da se ludo radujem kad krenem u školu Da se svaki dan sto puta zaljubim I da drhtim od sreće dok držim joj ruke Ne znajući kako da je poljubim

Igraj Igraj narode moj, igraj Hej, hej, hej, hej Igraj narode moj Pozornica je svima otvorena Hajde, redom svi Hej, hej Opa Dobra ova muzika pobro života mi

Kad čovjek shvati da prošlo se ne vraća I da je već ostario sa dvadeset godina On se oženi onom koju voli I misli da je sreća to što ima A od nje samo traži Da mu bude vjerna i da rodi sina

Jer svi smo mi veliki i svi smo mi mali Ali u suštini svi smo jedno isto Isti svi imamo početak svi imamo kraj A ono između možda nije bitno

Zato igraj sad narode moj život je scena velika I nije važno tko je na njoj glavni Jer mi smo i glumci i autori i publika