Time - Ispovjest jednog Sarajlije

Ja nisam kriv zato što sam živ što pjesmu volim i živim zbog nje Al' zato možda sam kriv što muzika umire Umire

Jer k'o i svi, otrova joj dajem Iz jeftine kuhinje I sada sa pitam, kajem Zar sam i ja Sve zbog love skrenuo s puta I ako treba umrijet ću ja Da živjela bi muzika Muzika

Na odru sam, oko mene prijatelji svi Dok plamen žutih novina osvjetljava njih I tiho jeca jer ja Pišem svoj zadnji stih Zadnji stih

Svi stoje tu, tužne maske lica im kriju I sretni što nisu ja U sebi zlobno se smiju Uvijek Voljeli su to da na nebu gledaju zvijezdu Zvijezdu Kako pada i gubi sjaj

Sad čekaju moj kraj Sad čekaju moj kraj Sad čekaju moj kraj Moj kraj