Ispričaću vam kako je nastalo Žikino kolo Kakvo kolo, ko ga ne bi vol'o Bilo je to davno, na brdovitom Balkanu Zaljubio se neki Žika u komšinicu Stanu
I ne bi tu nikakvih problema ni bilo Jer Žikino očijukanje i njoj bješe milo Al' tu se javio onaj problem stari U nje njiva velika, a njegov posjed mali
To ustvari ocu njenom počelo da smeta Jer on neće običnog, siromašnog zeta Stana, bogami stasita, sve vrcka kad šeta Za svakog muškarca idealna meta
I mada kod Žike bješe posjed mali To mu nije smetalo muški da navali Al' u njoj ista rečenica svaka "Nemoj, Žiko, molim te, vidjeće me tata"
Odveo bi nju Zile u sumu, il' u selo prijeko Ali otac ne pušta je od oka daleko Dojadila Žiki ta igra mačke i miša Ma, imaću je, reče, vala, ko oca šiša
Jednog dana kad svi bejahu u polju na radu Njih se dvoje, bogami, razbaškarili u hladu Dovija se Žika, poljubio bi je slatko Ali i sam zna, neće ići glatko
U to se sjeti kad rekla mu je baka Samo ti navali, sine, pretvara se svaka Poljubi je Žika filmski, al' osjeća travku Kad u to se sjeti u ustima zaboravio je slamku
Ispljunu je, pa nastavi ljubit oko vrata A ona će, "Nemoj Žiko, vidjeće me tata" Zahukt'o se i ne čuje, raskopčava bluzu Ma ne bi vala sada stao, pa taman u ćuzu
U to se na svjetlost dana ukazaše grudi U ti boga, samo reče, pa nastavi da ljubi I Stana se izgubila, za muškost ga hvata A sve viče, "Nemoj Žiko, vidjeće me tata"
Rek'o bi joj, ali krklja, u grlu mu stalo Nek' ubije, vala brate, samo ne još malo Na suknju se okomio, otima se Stana Duplo golo je sinulo u po bijela dana
A Žiki se pomračilo, ne zna ni gdje cilja A ona se sve namješta, šatro trava je škakilja Upro Žika, nema više ni kapija ni vrata A Stana će, "Nemoj Žiko, vidjeće me tata, tata, ta-ta-ta-ta-ta-ta"
REF. Otad Stana, otad Stana Zove, hajmo lolo, lolo Zove, hajmo lolo, lolo U Žikino kolo (x2)
Jao što bi, jao što bi Jao što bi vol'o Jao što bi vol'o u Žikino kolo
Jao što bi, jao što bi Stano što bi vol'o Jao što bi vol'o u Žikino kolo