Vatreni Poljubac – Žikino kolo

Tekst pesme

Ispričaću vam kako je nastalo Žikino kolo
Kakvo kolo, ko ga ne bi vol’o
Bilo je to davno, na brdovitom Balkanu
Zaljubio se neki Žika u komšinicu Stanu

I ne bi tu nikakvih problema ni bilo
Jer Žikino očijukanje i njoj bješe milo
Al’ tu se javio onaj problem stari
U nje njiva velika, a njegov posjed mali

To ustvari ocu njenom počelo da smeta
Jer on neće običnog, siromašnog zeta
Stana, bogami stasita, sve vrcka kad šeta
Za svakog muškarca idealna meta

I mada kod Žike bješe posjed mali
To mu nije smetalo muški da navali
Al’ u njoj ista rečenica svaka
“Nemoj, Žiko, molim te, vidjeće me tata”

Odveo bi nju Zile u sumu, il’ u selo prijeko
Ali otac ne pušta je od oka daleko
Dojadila Žiki ta igra mačke i miša
Ma, imaću je, reče, vala, ko oca šiša

Jednog dana kad svi bejahu u polju na radu
Njih se dvoje, bogami, razbaškarili u hladu
Dovija se Žika, poljubio bi je slatko
Ali i sam zna, neće ići glatko

U to se sjeti kad rekla mu je baka
Samo ti navali, sine, pretvara se svaka
Poljubi je Žika filmski, al’ osjeća travku
Kad u to se sjeti u ustima zaboravio je slamku

Ispljunu je, pa nastavi ljubit oko vrata
A ona će, “Nemoj Žiko, vidjeće me tata”
Zahukt’o se i ne čuje, raskopčava bluzu
Ma ne bi vala sada stao, pa taman u ćuzu

U to se na svjetlost dana ukazaše grudi
U ti boga, samo reče, pa nastavi da ljubi
I Stana se izgubila, za muškost ga hvata
A sve viče, “Nemoj Žiko, vidjeće me tata”

Rek’o bi joj, ali krklja, u grlu mu stalo
Nek’ ubije, vala brate, samo ne još malo
Na suknju se okomio, otima se Stana
Duplo golo je sinulo u po bijela dana

A Žiki se pomračilo, ne zna ni gdje cilja
A ona se sve namješta, šatro trava je škakilja
Upro Žika, nema više ni kapija ni vrata
A Stana će, “Nemoj Žiko, vidjeće me tata, tata, ta-ta-ta-ta-ta-ta”

REF.
Otad Stana, otad Stana
Zove, hajmo lolo, lolo
Zove, hajmo lolo, lolo
U Žikino kolo (x2)

Jao što bi, jao što bi
Jao što bi vol’o
Jao što bi vol’o u Žikino kolo

Jao što bi, jao što bi
Stano što bi vol’o
Jao što bi vol’o u Žikino kolo