Kad jednom otkrijem čoveka u sebi
Shvatim da je ljudski za oproštaj da molim
Zaboravim na ponos
I opet k’o nekad joj kažem:

Ženo, ja te volim

Zbog grubosti i sumnji da mi nije vjerna
Patila je tiho i živjela ko sjena
Skrivala u sebe
Ono što sam znao

Da sad ljubav njena
Da je samo moja
I da tako malo
Razumijevanja nam treba

Da bili bi sretni
I da sve bi zvijezde s neba
Sjale za nas, jer, znaj
Da ljubav je to što želiš ti
što želim ja
Ljubav želimo svi

Kad ljudi prestanu misliti na sebe
I shvate da su dio nečijeg življenja
Da sve kratko traje
Da malo bolji bi bili
Samo svojih htjenja
I samo svog života
Koji uvijek lažna
Zadovoljstva pruža

Jer živjeti bolje
Tek je prava sreća
I ostvaren san, jer, znaj
Da ljubav je to što želiš ti
što želim ja
Ljubav želimo svi